Postupak pečenja
(destilacije) rakije od voća
Za početak moramo napraviti kominu od voća, postupak za to je
opisan u tekstu Priprema
komine od kajsija.
Dalje je potrebno da se upoznamo sa uređajem za destilovanje,
odnosno sa kazanom i njegovim elementima.
1. Kotao (kazan) – sastoji se od ložišta, dela za kominu i
kape
2. Cev za paru
3. Hladilo (tabarka)
Ložište kazana može biti na drva, plin ili struju. Na drva je
najteže kontrolisati jačinu vatre, generalno se za jaku vatru u početku koriste
tanja drvca, a kasnije za laganu deblje cepanice, smanjivanje vatre po potrebi
se može raditi sa plastičnom flašom u kojoj je voda a njen čep izbušen iglom
tako da ima rupice, pa se vodom prska po vatri da bi se smanjila njena jačina.
Merenje jačine
rakije se radi u prihvatnoj posudi ili na luli tj mestu gde rakija izlazi iz
hladila. Treba obratiti pažnju kad se spominje merenje jačine, na koje se
merenje tačno misli.
Za voćne rakije se generalno navodi raspon od 65 do 72 vol %
alkohola, u prihvatnoj posudi, mada je retko voće kod koga se ide na ovih 65,
kao što se i na ova 72 ide jedino kod loze, nego je to najčešće kao i kod
kajsije 68 do 70 stepeni. Ovo je jačina koja se hvata ako se želi dobiti
vrhunska rakija koja sadrži sve arome, kasnije se ona razblaži
demineralizovanom vodom. Rakija koja dalje izlazi se može hvatati u novi sud i
takođe normalno koristiti ali je to rakija drugorazrednog kvaliteta.
Postupak pečenja (destilacije) rakije od voća
Za početak moramo napraviti kominu od voća, postupak za to je
opisan u tekstu Priprema
komine od kajsija.
Dalje je potrebno da se upoznamo sa uređajem za destilovanje,
odnosno sa kazanom i njegovim elementima.
1. Kotao (kazan) – sastoji se od ložišta, dela za kominu i
kape
2. Cev za paru
3. Hladilo (tabarka)
Ložište kazana može biti na drva, plin ili struju. Na drva je
najteže kontrolisati jačinu vatre, generalno se za jaku vatru u početku koriste
tanja drvca, a kasnije za laganu deblje cepanice, smanjivanje vatre po potrebi
se može raditi sa plastičnom flašom u kojoj je voda a njen čep izbušen iglom
tako da ima rupice, pa se vodom prska po vatri da bi se smanjila njena jačina.
(komentar od gospodina Miroslava Jelića: "Treba što
manje koristiti vodu prilikom kontrole vatre u ložištu jer se tako kali metal i
dolazi do bržeg propadanja ložišta,znam iz ličnog iskustva")
Postupkom destilacije sirovine tj. prevrele komine sa ciljem
dobivanja sirove ili "meke" rakije kotao se sme puniti do najviše 70
% njegovog deklarisanog obima. Gornji prostor kotla od oko 30 % je potrebno
ostaviti praznim kako ne bi došlo do toga da komina prekipi nakon početka
ključanja. U nekim slučajevima kada se destiliraju sirovine koje su sklone
penjenju, na primer vinski talog, potrebno je napuniti kotao samo do polovine
obima kotla. U slučaju da se komina jako peni najbolje je koristiti sredstvo
protiv penjenja (pri upotrebi takvog pripravka treba slediti uputstva
proizvođača). Ako su sirovine guste, na primer komina krušaka, komina grožđa
ili talog od vinskog kvasca, potrebno je dodati oko 20-30 % vode tj. 20-30
litara vode na 100 kg komine. Potrebno je često promešati prevrelu kominu pre
ulivanja u kotao, jer bi moglo doći do toga da se kruti i tekući delovi gotovo
odvojeno destiliraju. To bi sigurno vodilo do nagorevanja krutih delova komine.
U nekim se krajevima sirovine koje sadrže relativno malo alkohola, na primer
prevrela komina grožđa ili voćna komina (komina koje je ostala nakon odvajanja
voćnog vina), razređuju sa sirovom ili "mekom" rakijom (koja sadrži
oko 20 % alkohola) koja se dobila prethodnom destilacijom komine.
Potrebno je razrediti vodom i tzv. klobuk ili kapu koji čine
kruti delovi komine i talog odnosno gusti deo na dnu kazana. U kotlovima koji
nemaju mešalicu, pre destilacije se na dno kotla postavi rešetka, najčešće od
bakra ili nerđajućeg čelika. Uobičajeno je rešetka ispupčena, s rupama i
nogicama, tako da tekući deo komine može prolaziti, a čvrsti delovi komine
ostaju na rešetci. U slučaju da kotao nema mešalicu ili rešetku može se na dno
staviti i sloj peska.
Sama
destilacija treba trajati oko 2-3 sata i treba je u pravilu provoditi polagano.
U početku se može zagrejavati nešto jače do oko 70 °C, ali treba paziti da se
grejanje kotla smanji pre nego komina proključa kako ne bi došlo do snažnog kipljenja
komine. Hlađenje treba biti tako namešteno da je hladilo u gornjoj trećini
toplo, u sredini mlako, a u donjoj trećini hladno.
Ako se želi
dobiti destilat s izraženom aromom voćne vrste, nužno je destilaciju provoditi
lagano. Jačina destilata na izlazu iz hladila zavisiće od sadržaja alkohola u
komini koja se destilira kao i od konstrukcije samog uređaja za destilaciju.
Osim od ovih faktora, jačina destilata na izlazu iz hladila zavisi i od voćne
vrste. Kako destilacija napreduje, prevrela komina sadrži sve manje alkohola,
tako da koncentracija alkohola u destilatu na izlazu iz hladila pada. Kad
jačina tj. koncentracija alkohola u destilatu padne na oko 2-3 vol. % alkohola,
dalja se destilacija više ne isplati, pa se destilacija prekida.
Od 100
litara prevrele komine dobije se oko 25 litara sirove odnosno "meke"
rakije (jačine od 25 vol. %). U praksi od komina voća i grožđa dobije se sirova
odnosno "meka" rakija jačine oko 10-20 vol. % alkohola. Tako dobivene
sirove odnosno "meke" rakije od voća i grožđa moraju se ponovo
destilirati kako bi se dobile rakije "prepečenice" jačine oko 37,5%
vol do 45 % vol alkohola.
Prva
destilacija
Osnovni cilj
prve destilacije je odvojiti isparljive od neisparljivih tvari. Zagrejavanjem
komine isparavaju isparljive tvari, čije pare prelaze u cev i dalje u hladilo.
Tamo se hlade i kondenzuju (pretvaraju u kapi). Zagrejavati treba lagano, da
destilacija ne bude nagla i da destilat počne polako da izlazi. To se postiže
smanjivanjem grejanja pre nego voćna komina počinje kipeti. Temperatura od 70
°C do 80 °C brzo se postiže, a zatim se vrlo polako dalje zagrejava. To je vrlo
važno da bi se alkoholu, a naročito pojedinim aromama, dalo dovoljno vremena za
isparavanje.
Prvi
destilat ima visoku koncentraciju alkohola od 40 do 60 vol. %, a zatim je sve
razređeniji. Smatra se da je destilacija sirovog destilata završena kada
sadržaj alkohola u sirovom destilatu ne iznosi više od 2-3 vol. %. Da bi se
cela količina alkohola isterala iz komine, tj. sadržaj alkohola u komini pao na
nulu, bilo bi potrebno utrošiti puno vremena i energije, a to se u praksi ne
isplati. U praksi se javljaju teškoće u očitavanju završetka destilacije jer se
alkoholometrom, čija je podela do 100 vol. %, teško mogu tačno očitati
vrednosti od 2 do 3 vol. %, tj. ustanoviti završetak destilacije. Zbog toga se
preporučuje nabaviti dodatno i alkoholometar s podelom lestvice od 0 do 10 vol.
% alkohola, pomoću kojeg će se završetak destilacije moći lako ustanoviti.
Količina dobivenog sirovog destilata uobičajeno iznosi od 1/4
do 1/3 količine voćne komine. Za prvu destilaciju potrebno je najmanje dva
sata, ali to zavisi od obima kotla i vrste uređaja za destilaciju.
Sirovi destilat sadrži uglavnom alkohol i vodu, te poželjne i
nepoželjne aromatske i druge tvari, na primer patočno ulje i acetaldehid.
Obično je sirovi destilat mutan i neugodnog mirisa. Pri destilaciji većih
količina voćne komine u sirovi destilat najbolje je u prvoj fazi predestilirati
celu kominu u sirovi destilat. Nakon toga potrebno je dobro očistiti uređaj za
destilaciju i preći na ponovljenu destilaciju sirovog destilata.
Ponovljena
destilacija – prepek (složeno pečenje, druga destilacija)
Svrha
ponovljene destilacije je poboljšanje kvaliteta sirovog destilata i povećanje
koncentracije alkohola. Poboljšanje kvaliteta se postiže odvajanjem sastojaka
iz sirovog destilata neugodnog mirisa i ukusa te odvajanjem poželjnih
aromatskih tvari od nepoželjnih.
Odvajanje
tvari provodi se frakcijskom destilacijom, tj. odvajanjem destilata u prvi
(l-tok) odnosno prvenac, srednji (II-tok) odnosno srce i zadnji tok (lll-tok)
odnosno patoka.
Najviše je
nepoželjnih tvari u prvom (l-toku) i zadnjem (lll-toku) toku. Za dobivanje
konačnog destilata u kotao se ulije odgovarajuća količina sirovog destilata tj
meke rakije. Nikako se ne treba dodavati voda.
Pri ulivanju
u kotao treba paziti da otvorena vatra ne dopre do destilata jer on odmah
plane. Kao što je pri prvoj destilaciji potrebno polako zagrejavanje, pri
ponovljenoj destilaciji treba zagrejavanje provoditi još polaganije i to tako
da tek nakon otprilike jednog sata destilat počne da kaplje iz hladila, kap po
kap ili vrlo laganim mlazom.
Najveći deo
nepoželjnih tvari nalazi se u l-toku. Zbog toga je potrebno l-tok odvojiti od
srednjeg, II-toka. Količina l-toka dosta zavisi od kvaliteta voćne komine i to
je oko 3 % od ukupne količine destilata. I-tok je obavezno baciti ili
upotrebiti za druge svrhe u domaćinstvu, nikako ga ne stavljati u piće jer on
sadrži visok procenat otrova u vidu metil alkohola. Može se sačuvati zajedno sa
patokom za novi prepek rakije lošijeg kvaliteta koja se može upotrebiti za
pravljenje likera i slično. Nije moguće tačno ustanoviti tačan prelaz iz
l-toka u ll-tok, zato je najbolje organoleptički tj. metodom probanja ukusa
destilata ustanoviti da li je završeno odvajanje l-toka. Odvajanje prvog toka
može se provesti tako da se odvojeno hvata l-tok u pet do šest većih čaša od po
2-3 dl, koje se redom označe brojevima. Nakon što su sve čaše napunjene,
nastavi se hvatati drugi tok i to u posebnu posudu.
Manja
količina ohlađenog destilata iz svake pojedine čaše (oko 1/4 dl) razredi se s
1,5-2 puta većom količinom vode u čašici od 1/2 dl i proba ukus na promenu
ukusa redom, počevši od zadnje čaše. Na taj se način utvrdi u kojim je čašama
destilat lošeg mirisa i ukusa. Te čaše se odvoje, a ostale čaše u kojima je
destilat dobrog mirisa i ukusa se izliju u posudu za hvatanje drugog toka. Čim
se probanjem utvrdi da je miris i ukus destilata dobar, hvata se dalje srednji
(II) tok u posebnoj posudi i to tako da se mogućnost pristupa vazduha smanji na
najmanju moguću meru. Srednji tok počinje jačinom destilata od 70 do 80 %
alkohola. U njemu su većinom poželjni sastojci i poželjne arome. U tom
razdoblju naročito je važno da se zagrejavanje provodi vrlo polagano.
Kraj
srednjeg toka i početak zadnjeg toka takođe nije moguće potpuno tačno odrediti.
Zbog toga je ponovo najbolje organoleptički tj. metodom probanja ukusa odrediti
prelaz iz srednjeg u zadnji tok. Pri tome je potrebno i određeno iskustvo.
Smatra se da kada jačina srednjeg toka padne kod rakija od šljiva ili trešanja
na oko 50 vol. % alkohola, a kod rakija od jabuka i krušaka na oko 45 vol. %
alkohola, da je tada potrebno prestati hvatati srednji tok te se u drugu posudu
počinje hvatati zadnji tok. Ako se metodom probanja ukusa utvrdi da je kvalitet
destilata još uvek dobar, može se nastaviti hvatati srednji tok. Jačina ukupne
količine srednjeg toka iznosi na kraju od 60 do 70 vol. % alkohola.
Važno je
znati da kad jačina alkohola u srednjem toku pada ispod 42 vol. %, dolazi do
pojačane koncentracije nepoželjnog patočnog ulja u srednjem toku. Čim se
metodom probanja ukusa utvrdi u srednjem (II) toku prisutnost patočnog ulja ili
drugih sastojaka iz zadnjeg (III) toka, treba početi s hvatanjem zadnjeg (III)
toka. Tada se može početi s nešto bržim zagrejavanjem, tako da zadnji tok treba
hvatati sve do pokazivanja jačine destilata od 4 do 5 vol. % alkohola. U
zadnjem toku nalazi se najveća količina patočnog ulja neugodnog mirisa i ukusa.
Količina zadnjeg toka je pri ponovljenoj destilaciji nešto manja, tj. oko 15%
od ukupne količine. Prosečni sadržaj alkohola u zadnjem toku iznosi oko 20 vol.
%. Da bi se postiglo što bolje iskorišćenje na alkoholu i iskoristile arome
koje još postoje u lll-toku, neki pomešaju zadnji (III) tok s prevrelom kominom
za sledeće pečenje (destilaciju).
Time je postupak destilacije rakije završen. Dobiveni
destilat se zavisno od vrste rakije prepušta procesu dozrevanja (odležavanja)
ili se odmah razredi demineralizovanom vodom (nikako običnom, bilo sa česme,
bilo kupovnom) na traženu jačinu (uobičajeno 40-42 vol. % alkohola).
Citat jednog velikog poznavaoca
materije (član Geber odnosno Bistrica sa internet foruma)
„Odvajanje
frakcija u destilaciji, ili kraće rećeno rezanje, je nešto za šta vidim da imaš
usvojene dobre okvire u jačini rakije. Ono se u stvari radi organoleptički,
mirisanjem i probavanjem, ali tako da iz ovih zadanih okvira ne izlaziš. Ja
radim po principu vrhunskog kvaliteta, probavam i zadržavam u rakiji sve dok
osjetim da je aromatična, odnosno dobra. Prekidam to raditi, ne kada osjetim
nešto što je loše, nego onda kada to kvalitetno i aromatično gubi intenzitet i
postaje bezizražajno ili ralativno neutralno. To ti je upravo na okvirnih 68
stepeni u prihvatnoj posudi. Da bi se to organoleptički radilo na luli kazana
potrebno je i iskustvo. Može se steći u određenoj mjeri i na par kazana
kvalitene rakije. Uhvati sada ovih 68, i to je to. Prvenac hvataj samo u
prepeku od 0,6% do maksimalno 1% zapremine meke rakije stavljene u kazan, jer
pretpostavljam da si imao dobru kajsiju i da ništa po lošem nije krenulo u
fermentaciji. Prvenac u stvari isto organoleptički ide po mirisu, ali se treba
naviknuti na njega. Probaj ovo nešto jednostavnije, iako i za to treba određeno
iskustvo. Ako ništa, malo treniraj. Kada skineš ono što se mora skinuti čak i
kod idealnog voća i u idealnim uslovima fermentacije, a to je 0,6%. Nakvasi vrh
prsta onim destilatom što izlazi na lulu. Obriši ga na zadnjem dijelu jezika,
bliže grlu, i sačekaj desetak sekundi. Dok osjetiš resko, prodorno, gorko,
peckavo ili paleće, u pitanju je prvenac.
Već sam
nešto pisao za treniranje degustacije i prepoznavanje kvaliteta i načina
rezanja frakcija na kazanu. Malo prilagođena situacija tvom kazanu.
Skineš
rakiju na 68 stepeni u prihvatnoj posudi. Iz nje uzmeš uzorak rakije. Prije
toga na jačini u prihvatnoj posudi od 70-71 stepen uzemeš malo za degustaciju.
To ti je uzorak 1. Nakon toga u praznu posudu uhvatiš negdje oko 4-5 litara
destilata. Za kazan od cca. 100 litara meke rakije, nepoznate ali ovako
prikazane okvirne jačine stavljene meke rakije. Nakon toga u neku čašu posebno
uhvatiš malo onog što izlazi na luli. Prvo uzmeš ono uhvaćeno na luli,
pomirišeš i probaš, kako bi vidio šta je u stvari patoka i mogao prepoznati patočni
miris i ukus, bez obzira što mnogi i ne pomišljaju da nešto tako nazivaju
patokom. Jednu manju količinu iz te uhvaćene 4 litre u tačnoj zapreminskoj
proporciji pomiješaš sa uhvaćenom pravom i tvojom rakijom. To ti je uzorak 2.
Sve sam to uradio i dao prijatelju, koji nema baš nekog iskustva, da ocijeni.
Stavio sam prvo dvije čašice jednu pored druge, uzorak 2 i uzorak rakija, i
tražio da odbaci lošiju rakiju. Nije mu trebalo ni nekoliko sekundi da ovaj
uzorak 2 odbaci kao neprihvatljiv, zbog lako uočljivog prisutnog patočnog
mirisa i ukusa, i vidno oslabljene arome i tijela, punoće, rakije. Nakon toga
je išla degustacija uzorka 1 i uzorka rakija. Tu mu je bilo malo teže, ali kada
sam mu objasnio šta da gleda odmah je u drugoj degustaciji odbacio jedinicu.
Bez obzira što u sebi nije sadržavala ništa loše bila je pomalo agresivna i
peckava, pomalo stršeća, i pomalo tanka-nepuna, za razliku od rakije koja je
bila izraženo aromatski bogata, raskošna, punog tijela i zaokružena,
izbalansirana...Ovo sve radiš na originalnoj jačini svakog uzorka ali ga
uzimajuči na vrh jezika u dovoljnoj mjeri da osjetiš arome ali u stvari u jako
maloj količini kako ti jačina rakije ne bi neutralisala receptore na jeziku i u
usnoj šupljini, jer će tu jačinu ublažiti pljuvačka iz usta. Jednostavnije je,
a što i preporučujem, da je odmah za potrebe degustacije jednokratno svedeš
matematičkim izračunom jačine rakije na pitku jačinu, i to sve na istu.
Onda je
možeš normalno probavati. Jedino moraš malo zanemariti zamućenje tako izazvano,
i malo onaj zadnji efekat nakon što rakiju progutaš, i nakon što osjetiš arome
ide nešto malo peckavo i pomalo metalno kao neka pozadinska mineralnost kod
izuzetno dobrog bijelog vina. To je posljedica nepravilnog svođenja na pitku
jačinu.
Prvenac i
patoku ne moraš baciti nego ih pomiješaj i ostavi dok ne nakupiš količinu za
jedan kazan prepeka. Možeš i za godinu, dvije. Njihovim prepekom, na isti način
uz malo jači prvenac, ćeš dobiti rakiju, doduše drugorazrednog, odnosno
nižerazrednog kvaliteta. Nema u njoj ništa posebno loše ali nema ni blizu onog
dobrog kao u pravoj rakiji. Više je neutralna pa time i podesna za raznorazne
likere i sl.
Snaga
rakije koja bi se trebala uhvatiti, a da u sebi ne nosi grešku i da ima
maksimalno izraženu aromatičnost, ugrubo zavisi od: sorte i kvalitete voća,
načina prerade, fermentacije i destilacije. Da i ne govorimo kako je jačina
rakije jedan od najvažnijih faktora njenog dozrijevanja. U destilaciji je zbog
kvaliteta buduće rakije jako bitna jačina meke rakije koja se stavlja u kazan i
ona kod kajsije mora biti u rasponu od 25 do 28 stepeni. Bitna je i brzina
destilacije i ona bi trebala biti 5 litara na sat na 100 litara meke rakije
koja se stavlja u njega. Za voćne rakije se generalno navodi raspon od 65 do
72, u prihvatnoj posudi, mada je rijetko voće kod koga se ide na ovih 65, kao
što se i na ova 72 ide malte ne jedino kod loze, nego je to najčešće kao i kod
kajsije 68-70 stepeni.
Ako hoćeš
da se uvjeriš u ovo što navodim, uzmi iz ove priče četiri dobivena uzorka rakije
i uporedi ih. Razlika je lako prepoznatljiva i ne treba biti degustator da bi
se uočila. Sve to možeš uraditi samo na jednom kazanu prepeka, normalno uz
skidanje prvenca. Kada u prihvatnoj posudi snaga rakije bude 68 stepeni izvadi
iz nje jednu malu količinu koja ti je dovoljna za dvije do tri degustacije.
Nastavi dalje prikupljati rakiju u istu posudu dok sada u njoj bude 65 stepeni
i uradi isto, tako i na 60 i 55 stepeni. Sve uzorke ostavi da kao takvi odleže
bar mjesec, dva, i nakon toga u par navrata ih razblaži destilovanom vodom,
tako da ih sve svedeš na istu pitku jakost. Nakon toga ih eventualno filtriraj
da ne budu mutni nego prozirni, ako te mrzi čekati da se sami izbistre. Ako
sada kod ovakvih uzoraka kreneš u degustaciju i upoređenje, redom od one
uhvaćene na 55 prema 68, i ne otkriješ ne samo razliku u kvalitetu nego i jedan
novi svijet aroma u svakoj narednoj čašici, a stalo ti je do kvaliteta, onda
moraš dobro razmisliti o slijedećem i to redom koji sam nabrojao.
Sorta i
kvalitet voća, trenutak berbe, način prerade, uslovi fermentacije, kvalitet i
održavanje kazana i način vođenja destilacije. Ako ti je sve navedeno samo
solidno i prosječno, sigurno ćeš biti u poziciji iz uvodnog dijela teksta.
Ne treba
ti niko davati odgovor na tvoje pitanje, i ništa savjetovati, sam probaj,
uporedi i odluči.“