петак, 16. октобар 2020.

INDIKATOR VRENJA KOMINE (KLJUKA)

  INDIKATOR VRENJA KOMINE

Indikator vrenja komine je sprava kojom se određuje završetak vrenja voćne komine.

Kako bi započeli pečenje rakije neophodno je da sav šećer u komini prevre u alkohol. Ako šećer nije prevrio dobiće se manje rakije. Naučna ispitivanja su pokazala da trenutak destilacije prevrele voćne komine značajno utiče na kvalitet rakije. Rakije od kasnije destiliranih komine imale su lošiji hemijski sastav i ocenjene su nižim ocenama ukusa od rakija kod kojih je komina destilirana odmah po završetku alkoholnog vrenja.
Da bi se poboljšao kvalitet rakije neophodno pravilno odrediti završetak vrenja voćne komine.

UPUTSTVO ZA UPOTREBU

Pre upotrebe indikator vrenja i menzuru dobro oprati toplom vodom i osušiti čistom mekom krpom.  Vrlo je važno da indikator bude čist jer ostaci osušenog alkohola i šećera utiču na tačnost merenja.

Promešati kominu u posudi, uzeti količinu od 1/2 litra i procediti je da bi se odvojili čvrsti delovi i grube čestice iz tečnosti. Proceđenu tečnost dobro promućkati da se ona oslobodi ugljen-dioksida (Mućkanjem tečnosti se stvara pena i oslobađaju se mehurići gasa).

Tečnost polako uliti u menzuru od 500 ml.

Suv indikator polako spustite u tečnost držeći ga za uži kraj. Indikator mora slobodno da pliva u menzuri, ne sme da dodiruje dno ili zidove. Sačekajte da se tečnost potpuno umiri (na zidovima indikatora ne sme da bude mehurića vazduha).

Na skali očitati vrednost šećera u Oechsle-ovim stepenima (skala 0-40 oOe). Pri očitavanju vrednosti linija oka mora biti u nivou površine tečnosti.

 

 

Napomena: Indikator vrenja komine je baždaren na temperaturu od 20oC, pa merenje treba da se vrši na toj temperaturi tečnosti. U slučaju odstupanja od ove temperature potebno je izvršiti korekciju na sledeći način:

za svaki 1°C iznad 20°C vrednosti dodaje se 0,2 °Oe

za svaki 1°C iznad 20°C od očitane vrednosti oduzima se 0,2 °Oe

Vrenje komine je završeno ako se vrednosti nalaze u sledećim intervalima:

 jabuka                            4-12 °Oe

kruška                           6-16 °Oe

kruška vilijams            10-16 °Oe

trešnja                          12-20 °Oe

šljiva                            16-20 °Oe

malina                              4-8 °Oe

Održavanje:  Nakon upotrebe alkoholometar operite toplom vodom i osušite ga čistom mekom krpom.

 http://www.kazanizarakiju.rs/dodatna-oprema/indikator-vrenja-komine-kljuka

Alkoholometar

 

Uputstvo za upotrebu alkoholometra

Orijentacioni merač alkohola - rakijaš je sprava kojom se određuje zapreminski (u procentima) udeo alkohola u mešavinama alkohola i vode i bistrim alkoholnim  destilatima. Pod ovim podrazumevamo alkoholna pića u kojima je udeo šećera mali.

Naime, pošto merač alkohola radi na bazi upoređivanja gustine tečnosti i gustine alkohola, dodatni šećer i druge supstance promeniće gustinu tečnosti, i uticati na tačnost merenja. Zato merač alkohola ne može tačno da izmeri količinu alkohola u likerima i obojenim pićima (viski. konjak itd.)

Merač alkohola pokazuje najtačnije vrednosti pri merenju bistrih rakija (šljivovica, lozovača) i svih drugih mešavina alkohola i vode.

Uputstvo:

Vrlo je važno da merač alkohola bude čist. Ostaci osušenog alkohola i šećera na meraču menjaju njegovu težinu i utiču na tačnost merenja. Alkoholmetar i menzuru pre i posle upotrebe treba dobro oprati toplom vodom i osušiti čistom mekom krpom.

Sipajte uzorak destilata (rakije) u menzuru, poklopite otvoreni deo menzure i nekoliko puta je protresite da se tečnost dobro izmeša. Sačekajte da mehurići u tečnosti nestanu. Suv alkoholmetar polako spustite u tečnost držeći ga za uži kraj. Merač mora slobodno da pliva u menzuri (ne sme da dodiruje dno ili zidove posude). Sačekajte da se merač alkohola potpuno umiri (na zidovima merača ne bi smelo biti mehurića vazduha).

Linija oka mora biti u nivou površine tečnosti.

Na papirnoj skali očitajte izmerenu vrednost u zapreminskim procentima alkohola (vol.%) ili gradima.

 

 

Alkoholmetar je baždaren na 20ºC. To znači da merenja treba vršiti na toj temperaturi tečnosti. Ukoliko temperatura tečnosti odstupa od 20ºC korekciju očitane vrednosti izvršimo prema tabeli priloženoj u uputstvu ili na sledeći način: za svaki ºC iznad 20ºC od izmerene vrednosti oduzimamo 0,37 vol.% alkohola, dok za svaki ºC ispod 20ºC izmerenoj vrednosti dodajemo 0,37 vol.% alkohola.

Zašto je bitno znati temperaturu merene tečnosti?

Merač alkohola je sprava koja deluje na principu gustine tečnosti. Što je tečnost toplija ona je ređa, pa merač alkohola tone dublje. Hladnije tečnosti su gušće, pa alkoholmetar manje tone.

Temperaturu uzorka destilata možete da izmerite termometrom za merenje temperature tečnosti. Pomoću alkoholmetra sa termometrom možete praktično i tačno da izmerite temperaturu destilata istovremeno sa merenjem njegove >>jačine<<.

 http://www.kazanizarakiju.rs/dodatna-oprema/alkoholometar

Dunja | Sorte za proizvodnju rakije Dunjevače

 

Dunja | Sorte za proizvodnju rakije Dunjevače

Dunja je voće jako bogato kalijumom, natrijumom, gvoždjem, manganom, vitaminom C, pektinom a takodje i raznim organiskim i neorganskim kiselinama značajnim za njenu aromatičnost. Preporučljive sorte dunja namenjene za preradu u rakiju Dunjevaču su Vranjanska, Leskovačka, Šampionka, Trijumf.

Leskovačka dunja (Cydonia oblonga "Leskovac") predstavlja najkvalitetniju sortu dunje na ovim leskovacka dunjaprostorima. Sazreva u oktobru mesecu i daje okruglast plod mase oko 250g  prepoznatljive žute boje. Prepoznaje se po ispučenju kod peteljke ploda. Prodornog je i jako prijatnog mirisa. Meso ploda je čvrsto i sočno. Dobro podnosi skladištenje više meseci.

vranjanska_dunjaVranjanska dunja (Cydonia oblonga "Vranja") je kruškastog oblika zlatno-žute boje. Plodovi su jako krupni, do 600g. Potiče sa iranskih planinskih predela i jako je izdržljiva sorta. Sorta je samooplodiva a koristi se i za oprašivanje Leskovačke dunje.

 

sampionka dunjaŠampionka (Cydonia oblonga "Champion") je američka sorta koja radja krajem oktobra meseca. Plod je kruškolik mase oko 350g. Zlatno žute je boje, aromatična i blago nakisela. Samooplodiva je.

 

Kruška | Sorte za proizvodnju rakija

 

Kruška | Sorte za proizvodnju rakija

Za proizvodnju rakije od krušaka se najčešće upotrebljavaju sorte kao što su Kleržo, Kaludjerka, Boskova Bočica, Junska lepotica ali je najvrednija sorta svakako Vilijamovka.

viljamovka kruskaVilijamovka potiče iz Engleske a ime je dobila prema Ričardu Vilijamu, čoveku koji ih je otkrio. Treba pomenuti da postoje dve sorte i to Vilijamova crvena i Vilijamova žuta i sazrevaju krajem jula do sredine avgusta meseca. Otporna je na štetočine, mraz i obilno radja.

klerzo kruskaKleržo radja početkom septembra i daje duguljast plod srednje debljine. Boja je smedje zelena sa pokrovnom crvenom. Meso je bele boje koje se lako rastvara u ustima. Sočna je  i prijatno slatkog ukusa.

 

junska lepoticaJunska lepotica je stara italijanska sorta koja sazreva krajem juna ili početkom jula. Izduženog je oblika svetlo žute boje sa lepom crvenom prevlakom. Meso ploda je sočno, slatko i aromatično.

 

Boskova bočica je pronadjena 1790. godine u Francuskoj mada po nekima ona vodi poreklo iz Belgije. Sazreva sredinom septembra. Daje krupan plod flašastog oblika težine 180-280 grama i oblino radja. Žućkaste je boje prekrivena rdjastom skramom.

 https://www.sljivovica.net/priprema-voca-za-fermentaciju/kruska.html

Šljiva

 

Šljiva

Zemlja Srbija je oduvek bila poznata po proizvodnji šljive. Podatak da je Srbija  davne 1987. godine izvezla oko 30 000 tona suve šljive u SAD u vrednosti od današnjih 30 miliona dolara govori o velikom ekonomskom potencijalu Srbije od izvoza ovog vrednog proizvoda. U svetu se šljiva danas gaji na oko 2 miliona hektara dok je najveći proizvodjač Kina sa oko milion hektara pod šljivom a najveći prinos ima Slovačka. U Srbiji je na oko 150 000 hektara zasadjeno oko 42 miliona stabala šljive a rod je oko 450 000 tona dok 64% ode na proizvodnju Šljivovice. Za proizvodnju rakija koriste se sorte kao što su  Čačanska rana, Čačanska lepotica, Čačanska rodna, Stenli ali se najkvalitetnija Šljivovica dobija od Požegače i Crvene ranke.

Požegača, poznata i kao Madžarka od koje se dobija najkvalitetnija Šljivovica, na ove prostore je došla iz Male Azije krstaškim ratovima. Cveta sredinom aprila a sazreva krajem avgusta ili prvom polovinom septembra. Samooplodiva je. Plod je duguljast a u trenutku pune zrelosti pokožica postaje modra a boja mezokarpa (mesa) ploda je žuto zelene do zlatno žute boje. Lako se odvaja od koštice, pa se ovakve sorte nazivaju i cepače. Kada meso oko koštice počne da tamni, znači da je nastupila tehnološka zrelost i tada šljive treba brati. Otporna je na niske temperature ali nije na virus šarke koji ju je intenzivno "ubijao" proteklih decenija. Danas je ova veličanstvena sorta postala veoma retka u našoj zemlji, što predstavlja veliku štetu za državu i ljubitelje Šljivovice.

Crvena ranka (Šumadinka, Darosavska) predstavlja najstariju rakijsku sortu kod nas i rasprostranjena je u gotovo svim krajevima naše zemlje. Sazreva prvom polovinom avgusta meseca i daje obilan rod. Plod je sitan, do 15 grama ali je jako aromatičan i od nje se kao i od Požegače može dobiti rakija vrhunskog kvaliteta. Ni ova kvalitetna rakijska sorta nije otporna na šarku.

Čačanska rana je nastala 1961. godine ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače a za sortu je priznata 1975. god. Plod je jajastog oblika ljubičasto-plave boje i dosta krupan, 40-65 grama. Mezokarp je čvrst, sladak i aromatičan.

Čačanska lepotica je takodje nastala ukrštanjem  1961. godine u Čačku, priznata je 1975, a zaštićena 1991. god. Nije samooplodiva pa su joj potrebni oprašivači. Radja redovno i daje obilan rod. Sazreva krajem juna meseca. Plod je tamno plave boje, jajastog je oblika, mase 30-40 grama. Mezokarp je čvrst, aromatičan i slatko kiselkastog ukusa. Cepača je.

Čačanska rodna je nastala je ukrštanjem Stanley i Požegače 1961. godine a za sortu je priznata 1975, a zaštićena 1991. godine. Samooplodiva je. Stiže krajem avgusta meseca i obilno radja. Meso je čvrsto, sočno i aromatično. Koštica se lako odvaja od mesa.

 https://www.sljivovica.net/priprema-voca-za-fermentaciju/sljiva.html

Odležavanje i sazrevanje pića

 

Odležavanje i sazrevanje pića

Tokom procesa odležavanja i sazrevanja svežeg destilata dolazi do niza reakcija koje dovode do formiranja jedinstvene arome voćne rakije koja je kao takva spremna za konzumiranje. Rakije kao što Lozovača, Kajsijevača odležavaju u staklenim sudovima dok Šljivovica, Jabukovača, rakija od breskve sazrevaju u drvenim buradima izradjene od hrasta, duda, oraha, bagrema ili jasena. Izbor drveta daje i odgovarajuću boju samih destilata pa tako hrast daje maslinasto zelenu, orah ćilibarno žutu, dud ćilibarnu, bagrem žutu. Arome koje nastaju najviše zavise od vrste drveta od koga su sudovi izradjeni a najpovoljnije dejstvo na rakiju imaju sudovi napravljeni od hrasta. Prosečni sastav hrastovog drveta je 35% celuloze, 20% hemiceluloze, 22% lignina, 8% tanina a ostatak su etarska ulja, šećeri, steroidi, pigmenti. Ekstrakcija ovih jedinjenja daje odredjene karakteristike piću, celuloza i hemiceluloza daju mekoću, slast, gipkost i boju. Lignin i etanol medjusobnim dejstvom stvaraju aromatične aldehide vanilin i sirginin koji donose jako prijatne arome. Bitno je naglasiti da se bure ne puni do vrha već se ostavlja 5-10% slobodnog prostora za kiseonik koji se rastvara u destilatu pri čemu nastaje slobodni kiseonik koji je inicijator oksido-redukcionih reakcija. Tom prilikom nastaju aromatični aldehidi koji dalje u reakcijama esterifikacije i polimerizacije sa drugim brojnim jedinjenjima dovode do stvaranja završne i zaokružene arome pića. U toku sazrevanja destilata dolazi do gubitka u zapremini pa se to mora uzeti u obzir prilikom razblaživanja destilata ukoliko se on čuva više godina.

Razblaživanje destilata

 

Razblaživanje rakije na željenu jačinu se vrši destilovanom vodom. Bitno je da destilat i destilovana voda imaju iste temperature i da se destilovana voda ubacuje u destilat, nikako obrnuto.

Primer. Imamo 70 litara Šljivovice jačine 65 % vol, dobijene iz srednjeg toka i želimo je razblažiti na 45% vol. Količina vode koja je potrebna za ovo razblaženje se može naći preko tablica ili sledećom formulom:

dest. H2O = V x ( A - B ) / B

V - količina destilata koji se želi razblažiti

A - jačina destilata koji se želi razblažiti

B - željena jačina destilata

iz formule sledi    70 x (65 - 45) / 45  što daje 31.11 litara destilovane vode potrebne za razblaživanje 70 litara destilata jačine 65% vol do željene jačine od 45% vol.

Kontrakcija zapremine nije računata. Ukoliko želite, broj za date vrednosti nadjete iz Platoovih tablica, pomnožite sa potrebnom količinom dest. H2O (ovde 31.11) i podelite sa 100. Ove dve zapremine saberete i dobijete potrebnu količinu dest. H20 računatu sa kontrakcijom

evo i šablon za izračunavanje količine vode samo ubaciš svoje podatke:

 https://www.sljivovica.net/destilacija-pecenje-rakije/razblazivanje-destilata.html

Priprema komine od kajsija

 

Rakija je tradicionalno piće, međutim da bi bila vrhunskog kvaliteta i bezbedna za upotrebu moraju se pratiti uputstva korišćenjem saznanja do kojih se došlo naučnim radom i eksperimentima. Prvi korak ka pravljenju rakije je priprema komine.

Želja nam je da istaknemo da fermentacija mora biti anaerobna tj bez prisustva vazduha kao i da nije potrebno dodavati šećer, već selekcionisane kvasce koje nije ni teško nabaviti niti su skupi. Vodu je takođe nepoželjno dodavati iz više razloga a najočigledniji je podizanje PH vrednosti komine.

Celokupna priča je još dosta šira. Koriste se uređaji za merenje količine šećera u voću, za PH vrednost koja se namešta na idealnu prilikom punjenja bureta itd. Ovde će biti opisan postupak metodama i alatima koji su dostupni u svakom domaćinstvu.

Postupak pripreme komine od kajsija:

1. Higijena je jako važna, tako da je potrebno dobro oprati burad i iznutra i spolja.

2. Ubiru se potpuno zrele, najbolje prezrele kajsije jer one sadrže najveći procenat šećera, mogu se skupljati i opale ali ne uzimati natrule ni zelene, opale je potrebno i oprati.

 3. Povade se koštice iz kajsija obavezno jer ako se ne povade rakija bude kisela i stvara se otrovna cijanovodonična kiselina. Koštice osušiti dva dana pa sačuvati za jelo, sadrže B17 vitamin i antikancerogene su. Ne smeju da se peru ili pokisnu niti da se suše duže od 2 dana. Prilog o tome je u pripremi.

 4. Kajsije se ne dodaju u bure već se drže u kofama ili drugim prigodnim posudama, bure se puni odjednom.

 

6. Zagreje se voda na 32-35 stepeni, voda treba da je kupovna flaširana ili obična iz česme koja je odstojala 24 sata.

7. U širu posudu se sipa voda i selekcionisani kvasac, količina je obično 20 grama na 100 kilograma voća, pratiti uputstva proizvođača. Kvasac se hidrira samo 20 minuta, nikako duže, da bi opstao duže mora se dodati sok od komine nakon tih 20 minuta.

8. U drugu posudu se sipa hrana za kvasce koja se obično stavlja duplo više, znači 40 grama na 100 kilograma voća. Ona se rastvara sokom od komine a ne vodom.

9. U posudu sa kvascem se dodaje po malo soka iz komine da bi se temperatura kvasca izjednačila sa kominom, razlika u temperaturi ne sme biti veća od 5 stepeni.

 11. Bure se puni do 70-80% zapremine, nikako više jer će se komina podići i blago zapeniti kada krene proces, pa može doći do toga da bure pokipi.

 12. Stavlja se kesa na bure zbog boljeg dihtovanja poklopca, fermentacija se radi anaerobno, vazduh ne sme ući u bure, bure se ne otvara do kraja procesa ali gas mora da izlazi i to će biti kroz crevo. Na kesi se probuši rupa za crevo.

 13. Kroz rupu na poklopcu se provlače crevo i žica na kojoj će visiti čarapa sa 10ak kesica vinobrana umočena u rastvor limuntusa, koja služi da vinobran iz nje dezinfikuje prazan prostor između komine i poklopca. Crevo mora biti što višlje da ga pena ili komina koja će se podići ne bi zapušili.

 14. Crevo se stavlja u posudu sa vodom u koju se sipa vinobran. Poenta je da gas može da izlazi a da vazduh ne može da uđe. Umesto creva može se kupiti vranj.

 15. Nakon nekoliko sati kreće reakcija. Komina počinje da vrije. Obratiti pažnju da gas izlazi kroz crevo, da se bure ne nadima. Nakon 24 sata, reakcija se smiruje.

 Kad se komina skroz smiri počinje se sa pečenjem, svakim danom opada kvalitet pa ne treba puno čekati. Okvirno to je 10 do 14 dana. Bure mora biti u hladovini, nikako na suncu, idealno bi bilo da temperatura komine ne prelazi 18-20 stepeni.

 http://vocarskisavetnik.com/content/prerada-priprema-komine-kajsija/

Postupak pečenja (destilacije) rakije od voća

 

Postupak pečenja (destilacije) rakije od voća

Za početak moramo napraviti kominu od voća, postupak za to je opisan u tekstu Priprema komine od kajsija.

Dalje je potrebno da se upoznamo sa uređajem za destilovanje, odnosno sa kazanom i njegovim elementima.

1. Kotao (kazan) – sastoji se od ložišta, dela za kominu i kape

2. Cev za paru

3. Hladilo (tabarka)

Ložište kazana može biti na drva, plin ili struju. Na drva je najteže kontrolisati jačinu vatre, generalno se za jaku vatru u početku koriste tanja drvca, a kasnije za laganu deblje cepanice, smanjivanje vatre po potrebi se može raditi sa plastičnom flašom u kojoj je voda a njen čep izbušen iglom tako da ima rupice, pa se vodom prska po vatri da bi se smanjila njena jačina.

Merenje jačine rakije se radi u prihvatnoj posudi ili na luli tj mestu gde rakija izlazi iz hladila. Treba obratiti pažnju kad se spominje merenje jačine, na koje se merenje tačno misli.

Za voćne rakije se generalno navodi raspon od 65 do 72 vol % alkohola, u prihvatnoj posudi, mada je retko voće kod koga se ide na ovih 65, kao što se i na ova 72 ide jedino kod loze, nego je to najčešće kao i kod kajsije 68 do 70 stepeni. Ovo je jačina koja se hvata ako se želi dobiti vrhunska rakija koja sadrži sve arome, kasnije se ona razblaži demineralizovanom vodom. Rakija koja dalje izlazi se može hvatati u novi sud i takođe normalno koristiti ali je to rakija drugorazrednog kvaliteta.

Postupak pečenja (destilacije) rakije od voća

Za početak moramo napraviti kominu od voća, postupak za to je opisan u tekstu Priprema komine od kajsija.

Dalje je potrebno da se upoznamo sa uređajem za destilovanje, odnosno sa kazanom i njegovim elementima.

1. Kotao (kazan) – sastoji se od ložišta, dela za kominu i kape

2. Cev za paru

3. Hladilo (tabarka)

Ložište kazana može biti na drva, plin ili struju. Na drva je najteže kontrolisati jačinu vatre, generalno se za jaku vatru u početku koriste tanja drvca, a kasnije za laganu deblje cepanice, smanjivanje vatre po potrebi se može raditi sa plastičnom flašom u kojoj je voda a njen čep izbušen iglom tako da ima rupice, pa se vodom prska po vatri da bi se smanjila njena jačina.

(komentar od gospodina Miroslava Jelića: "Treba što manje koristiti vodu prilikom kontrole vatre u ložištu jer se tako kali metal i dolazi do bržeg propadanja ložišta,znam iz ličnog iskustva")


Postupkom destilacije sirovine tj. prevrele komine sa ciljem dobivanja sirove ili "meke" rakije kotao se sme puniti do najviše 70 % njegovog deklarisanog obima. Gornji prostor kotla od oko 30 % je potrebno ostaviti praznim kako ne bi došlo do toga da komina prekipi nakon početka ključanja. U nekim slučajevima kada se destiliraju sirovine koje su sklone penjenju, na primer vinski talog, potrebno je napuniti kotao samo do polovine obima kotla. U slučaju da se komina jako peni najbolje je koristiti sredstvo protiv penjenja (pri upotrebi takvog pripravka treba slediti uputstva proizvođača). Ako su sirovine guste, na primer komina krušaka, komina grožđa ili talog od vinskog kvasca, potrebno je dodati oko 20-30 % vode tj. 20-30 litara vode na 100 kg komine. Potrebno je često promešati prevrelu kominu pre ulivanja u kotao, jer bi moglo doći do toga da se kruti i tekući delovi gotovo odvojeno destiliraju. To bi sigurno vodilo do nagorevanja krutih delova komine. U nekim se krajevima sirovine koje sadrže relativno malo alkohola, na primer prevrela komina grožđa ili voćna komina (komina koje je ostala nakon odvajanja voćnog vina), razređuju sa sirovom ili "mekom" rakijom (koja sadrži oko 20 % alkohola) koja se dobila prethodnom destilacijom komine.

Potrebno je razrediti vodom i tzv. klobuk ili kapu koji čine kruti delovi komine i talog odnosno gusti deo na dnu kazana. U kotlovima koji nemaju mešalicu, pre destilacije se na dno kotla postavi rešetka, najčešće od bakra ili nerđajućeg čelika. Uobičajeno je rešetka ispupčena, s rupama i nogicama, tako da tekući deo komine može prolaziti, a čvrsti delovi komine ostaju na rešetci. U slučaju da kotao nema mešalicu ili rešetku može se na dno staviti i sloj peska.

Sama destilacija treba trajati oko 2-3 sata i treba je u pravilu provoditi polagano. U početku se može zagrejavati nešto jače do oko 70 °C, ali treba paziti da se grejanje kotla smanji pre nego komina proključa kako ne bi došlo do snažnog kipljenja komine. Hlađenje treba biti tako namešteno da je hladilo u gornjoj trećini toplo, u sredini mlako, a u donjoj trećini hladno.

Ako se želi dobiti destilat s izraženom aromom voćne vrste, nužno je destilaciju provoditi lagano. Jačina destilata na izlazu iz hladila zavisiće od sadržaja alkohola u komini koja se destilira kao i od konstrukcije samog uređaja za destilaciju. Osim od ovih faktora, jačina destilata na izlazu iz hladila zavisi i od voćne vrste. Kako destilacija napreduje, prevrela komina sadrži sve manje alkohola, tako da koncentracija alkohola u destilatu na izlazu iz hladila pada. Kad jačina tj. koncentracija alkohola u destilatu padne na oko 2-3 vol. % alkohola, dalja se destilacija više ne isplati, pa se destilacija prekida.

Od 100 litara prevrele komine dobije se oko 25 litara sirove odnosno "meke" rakije (jačine od 25 vol. %). U praksi od komina voća i grožđa dobije se sirova odnosno "meka" rakija jačine oko 10-20 vol. % alkohola. Tako dobivene sirove odnosno "meke" rakije od voća i grožđa moraju se ponovo destilirati kako bi se dobile rakije "prepečenice" jačine oko 37,5% vol do 45 % vol alkohola.

Prva destilacija

Osnovni cilj prve destilacije je odvojiti isparljive od neisparljivih tvari. Zagrejavanjem komine isparavaju isparljive tvari, čije pare prelaze u cev i dalje u hladilo. Tamo se hlade i kondenzuju (pretvaraju u kapi). Zagrejavati treba lagano, da destilacija ne bude nagla i da destilat počne polako da izlazi. To se postiže smanjivanjem grejanja pre nego voćna komina počinje kipeti. Temperatura od 70 °C do 80 °C brzo se postiže, a zatim se vrlo polako dalje zagrejava. To je vrlo važno da bi se alkoholu, a naročito pojedinim aromama, dalo dovoljno vremena za isparavanje.

Prvi destilat ima visoku koncentraciju alkohola od 40 do 60 vol. %, a zatim je sve razređeniji. Smatra se da je destilacija sirovog destilata završena kada sadržaj alkohola u sirovom destilatu ne iznosi više od 2-3 vol. %. Da bi se cela količina alkohola isterala iz komine, tj. sadržaj alkohola u komini pao na nulu, bilo bi potrebno utrošiti puno vremena i energije, a to se u praksi ne isplati. U praksi se javljaju teškoće u očitavanju završetka destilacije jer se alkoholometrom, čija je podela do 100 vol. %, teško mogu tačno očitati vrednosti od 2 do 3 vol. %, tj. ustanoviti završetak destilacije. Zbog toga se preporučuje nabaviti dodatno i alkoholometar s podelom lestvice od 0 do 10 vol. % alkohola, pomoću kojeg će se završetak destilacije moći lako ustanoviti.

Količina dobivenog sirovog destilata uobičajeno iznosi od 1/4 do 1/3 količine voćne komine. Za prvu destilaciju potrebno je najmanje dva sata, ali to zavisi od obima kotla i vrste uređaja za destilaciju.

Sirovi destilat sadrži uglavnom alkohol i vodu, te poželjne i nepoželjne aromatske i druge tvari, na primer patočno ulje i acetaldehid. Obično je sirovi destilat mutan i neugodnog mirisa. Pri destilaciji većih količina voćne komine u sirovi destilat najbolje je u prvoj fazi predestilirati celu kominu u sirovi destilat. Nakon toga potrebno je dobro očistiti uređaj za destilaciju i preći na ponovljenu destilaciju sirovog destilata.

Ponovljena destilacija – prepek (složeno pečenje, druga destilacija)

Svrha ponovljene destilacije je poboljšanje kvaliteta sirovog destilata i povećanje koncentracije alkohola. Poboljšanje kvaliteta se postiže odvajanjem sastojaka iz sirovog destilata neugodnog mirisa i ukusa te odvajanjem poželjnih aromatskih tvari od nepoželjnih.

Odvajanje tvari provodi se frakcijskom destilacijom, tj. odvajanjem destilata u prvi (l-tok) odnosno prvenac, srednji (II-tok) odnosno srce i zadnji tok (lll-tok) odnosno patoka.

Najviše je nepoželjnih tvari u prvom (l-toku) i zadnjem (lll-toku) toku. Za dobivanje konačnog destilata u kotao se ulije odgovarajuća količina sirovog destilata tj meke rakije. Nikako se ne treba dodavati voda.

Pri ulivanju u kotao treba paziti da otvorena vatra ne dopre do destilata jer on odmah plane. Kao što je pri prvoj destilaciji potrebno polako zagrejavanje, pri ponovljenoj destilaciji treba zagrejavanje provoditi još polaganije i to tako da tek nakon otprilike jednog sata destilat počne da kaplje iz hladila, kap po kap ili vrlo laganim mlazom.

Najveći deo nepoželjnih tvari nalazi se u l-toku. Zbog toga je potrebno l-tok odvojiti od srednjeg, II-toka. Količina l-toka dosta zavisi od kvaliteta voćne komine i to je oko 3 % od ukupne količine destilata. I-tok je obavezno baciti ili upotrebiti za druge svrhe u domaćinstvu, nikako ga ne stavljati u piće jer on sadrži visok procenat otrova u vidu metil alkohola. Može se sačuvati zajedno sa patokom za novi prepek rakije lošijeg kvaliteta koja se može upotrebiti za pravljenje likera i slično. Nije moguće tačno ustanoviti tačan prelaz iz l-toka u ll-tok, zato je najbolje organoleptički tj. metodom probanja ukusa destilata ustanoviti da li je završeno odvajanje l-toka. Odvajanje prvog toka može se provesti tako da se odvojeno hvata l-tok u pet do šest većih čaša od po 2-3 dl, koje se redom označe brojevima. Nakon što su sve čaše napunjene, nastavi se hvatati drugi tok i to u posebnu posudu.

Manja količina ohlađenog destilata iz svake pojedine čaše (oko 1/4 dl) razredi se s 1,5-2 puta većom količinom vode u čašici od 1/2 dl i proba ukus na promenu ukusa redom, počevši od zadnje čaše. Na taj se način utvrdi u kojim je čašama destilat lošeg mirisa i ukusa. Te čaše se odvoje, a ostale čaše u kojima je destilat dobrog mirisa i ukusa se izliju u posudu za hvatanje drugog toka. Čim se probanjem utvrdi da je miris i ukus destilata dobar, hvata se dalje srednji (II) tok u posebnoj posudi i to tako da se mogućnost pristupa vazduha smanji na najmanju moguću meru. Srednji tok počinje jačinom destilata od 70 do 80 % alkohola. U njemu su većinom poželjni sastojci i poželjne arome. U tom razdoblju naročito je važno da se zagrejavanje provodi vrlo polagano.

Kraj srednjeg toka i početak zadnjeg toka takođe nije moguće potpuno tačno odrediti. Zbog toga je ponovo najbolje organoleptički tj. metodom probanja ukusa odrediti prelaz iz srednjeg u zadnji tok. Pri tome je potrebno i određeno iskustvo. Smatra se da kada jačina srednjeg toka padne kod rakija od šljiva ili trešanja na oko 50 vol. % alkohola, a kod rakija od jabuka i krušaka na oko 45 vol. % alkohola, da je tada potrebno prestati hvatati srednji tok te se u drugu posudu počinje hvatati zadnji tok. Ako se metodom probanja ukusa utvrdi da je kvalitet destilata još uvek dobar, može se nastaviti hvatati srednji tok. Jačina ukupne količine srednjeg toka iznosi na kraju od 60 do 70 vol. % alkohola.

Važno je znati da kad jačina alkohola u srednjem toku pada ispod 42 vol. %, dolazi do pojačane koncentracije nepoželjnog patočnog ulja u srednjem toku. Čim se metodom probanja ukusa utvrdi u srednjem (II) toku prisutnost patočnog ulja ili drugih sastojaka iz zadnjeg (III) toka, treba početi s hvatanjem zadnjeg (III) toka. Tada se može početi s nešto bržim zagrejavanjem, tako da zadnji tok treba hvatati sve do pokazivanja jačine destilata od 4 do 5 vol. % alkohola. U zadnjem toku nalazi se najveća količina patočnog ulja neugodnog mirisa i ukusa. Količina zadnjeg toka je pri ponovljenoj destilaciji nešto manja, tj. oko 15% od ukupne količine. Prosečni sadržaj alkohola u zadnjem toku iznosi oko 20 vol. %. Da bi se postiglo što bolje iskorišćenje na alkoholu i iskoristile arome koje još postoje u lll-toku, neki pomešaju zadnji (III) tok s prevrelom kominom za sledeće pečenje (destilaciju).

Time je postupak destilacije rakije završen. Dobiveni destilat se zavisno od vrste rakije prepušta procesu dozrevanja (odležavanja) ili se odmah razredi demineralizovanom vodom (nikako običnom, bilo sa česme, bilo kupovnom) na traženu jačinu (uobičajeno 40-42 vol. % alkohola).

Citat jednog velikog poznavaoca materije (član Geber odnosno Bistrica sa internet foruma)

„Odvajanje frakcija u destilaciji, ili kraće rećeno rezanje, je nešto za šta vidim da imaš usvojene dobre okvire u jačini rakije. Ono se u stvari radi organoleptički, mirisanjem i probavanjem, ali tako da iz ovih zadanih okvira ne izlaziš. Ja radim po principu vrhunskog kvaliteta, probavam i zadržavam u rakiji sve dok osjetim da je aromatična, odnosno dobra. Prekidam to raditi, ne kada osjetim nešto što je loše, nego onda kada to kvalitetno i aromatično gubi intenzitet i postaje bezizražajno ili ralativno neutralno. To ti je upravo na okvirnih 68 stepeni u prihvatnoj posudi. Da bi se to organoleptički radilo na luli kazana potrebno je i iskustvo. Može se steći u određenoj mjeri i na par kazana kvalitene rakije. Uhvati sada ovih 68, i to je to. Prvenac hvataj samo u prepeku od 0,6% do maksimalno 1% zapremine meke rakije stavljene u kazan, jer pretpostavljam da si imao dobru kajsiju i da ništa po lošem nije krenulo u fermentaciji. Prvenac u stvari isto organoleptički ide po mirisu, ali se treba naviknuti na njega. Probaj ovo nešto jednostavnije, iako i za to treba određeno iskustvo. Ako ništa, malo treniraj. Kada skineš ono što se mora skinuti čak i kod idealnog voća i u idealnim uslovima fermentacije, a to je 0,6%. Nakvasi vrh prsta onim destilatom što izlazi na lulu. Obriši ga na zadnjem dijelu jezika, bliže grlu, i sačekaj desetak sekundi. Dok osjetiš resko, prodorno, gorko, peckavo ili paleće, u pitanju je prvenac.

Već sam nešto pisao za treniranje degustacije i prepoznavanje kvaliteta i načina rezanja frakcija na kazanu. Malo prilagođena situacija tvom kazanu.

Skineš rakiju na 68 stepeni u prihvatnoj posudi. Iz nje uzmeš uzorak rakije. Prije toga na jačini u prihvatnoj posudi od 70-71 stepen uzemeš malo za degustaciju. To ti je uzorak 1. Nakon toga u praznu posudu uhvatiš negdje oko 4-5 litara destilata. Za kazan od cca. 100 litara meke rakije, nepoznate ali ovako prikazane okvirne jačine stavljene meke rakije. Nakon toga u neku čašu posebno uhvatiš malo onog što izlazi na luli. Prvo uzmeš ono uhvaćeno na luli, pomirišeš i probaš, kako bi vidio šta je u stvari patoka i mogao prepoznati patočni miris i ukus, bez obzira što mnogi i ne pomišljaju da nešto tako nazivaju patokom. Jednu manju količinu iz te uhvaćene 4 litre u tačnoj zapreminskoj proporciji pomiješaš sa uhvaćenom pravom i tvojom rakijom. To ti je uzorak 2. Sve sam to uradio i dao prijatelju, koji nema baš nekog iskustva, da ocijeni. Stavio sam prvo dvije čašice jednu pored druge, uzorak 2 i uzorak rakija, i tražio da odbaci lošiju rakiju. Nije mu trebalo ni nekoliko sekundi da ovaj uzorak 2 odbaci kao neprihvatljiv, zbog lako uočljivog prisutnog patočnog mirisa i ukusa, i vidno oslabljene arome i tijela, punoće, rakije. Nakon toga je išla degustacija uzorka 1 i uzorka rakija. Tu mu je bilo malo teže, ali kada sam mu objasnio šta da gleda odmah je u drugoj degustaciji odbacio jedinicu. Bez obzira što u sebi nije sadržavala ništa loše bila je pomalo agresivna i peckava, pomalo stršeća, i pomalo tanka-nepuna, za razliku od rakije koja je bila izraženo aromatski bogata, raskošna, punog tijela i zaokružena, izbalansirana...Ovo sve radiš na originalnoj jačini svakog uzorka ali ga uzimajuči na vrh jezika u dovoljnoj mjeri da osjetiš arome ali u stvari u jako maloj količini kako ti jačina rakije ne bi neutralisala receptore na jeziku i u usnoj šupljini, jer će tu jačinu ublažiti pljuvačka iz usta. Jednostavnije je, a što i preporučujem, da je odmah za potrebe degustacije jednokratno svedeš matematičkim izračunom jačine rakije na pitku jačinu, i to sve na istu.

Onda je možeš normalno probavati. Jedino moraš malo zanemariti zamućenje tako izazvano, i malo onaj zadnji efekat nakon što rakiju progutaš, i nakon što osjetiš arome ide nešto malo peckavo i pomalo metalno kao neka pozadinska mineralnost kod izuzetno dobrog bijelog vina. To je posljedica nepravilnog svođenja na pitku jačinu.

Prvenac i patoku ne moraš baciti nego ih pomiješaj i ostavi dok ne nakupiš količinu za jedan kazan prepeka. Možeš i za godinu, dvije. Njihovim prepekom, na isti način uz malo jači prvenac, ćeš dobiti rakiju, doduše drugorazrednog, odnosno nižerazrednog kvaliteta. Nema u njoj ništa posebno loše ali nema ni blizu onog dobrog kao u pravoj rakiji. Više je neutralna pa time i podesna za raznorazne likere i sl.

Snaga rakije koja bi se trebala uhvatiti, a da u sebi ne nosi grešku i da ima maksimalno izraženu aromatičnost, ugrubo zavisi od: sorte i kvalitete voća, načina prerade, fermentacije i destilacije. Da i ne govorimo kako je jačina rakije jedan od najvažnijih faktora njenog dozrijevanja. U destilaciji je zbog kvaliteta buduće rakije jako bitna jačina meke rakije koja se stavlja u kazan i ona kod kajsije mora biti u rasponu od 25 do 28 stepeni. Bitna je i brzina destilacije i ona bi trebala biti 5 litara na sat na 100 litara meke rakije koja se stavlja u njega. Za voćne rakije se generalno navodi raspon od 65 do 72, u prihvatnoj posudi, mada je rijetko voće kod koga se ide na ovih 65, kao što se i na ova 72 ide malte ne jedino kod loze, nego je to najčešće kao i kod kajsije 68-70 stepeni.

Ako hoćeš da se uvjeriš u ovo što navodim, uzmi iz ove priče četiri dobivena uzorka rakije i uporedi ih. Razlika je lako prepoznatljiva i ne treba biti degustator da bi se uočila. Sve to možeš uraditi samo na jednom kazanu prepeka, normalno uz skidanje prvenca. Kada u prihvatnoj posudi snaga rakije bude 68 stepeni izvadi iz nje jednu malu količinu koja ti je dovoljna za dvije do tri degustacije. Nastavi dalje prikupljati rakiju u istu posudu dok sada u njoj bude 65 stepeni i uradi isto, tako i na 60 i 55 stepeni. Sve uzorke ostavi da kao takvi odleže bar mjesec, dva, i nakon toga u par navrata ih razblaži destilovanom vodom, tako da ih sve svedeš na istu pitku jakost. Nakon toga ih eventualno filtriraj da ne budu mutni nego prozirni, ako te mrzi čekati da se sami izbistre. Ako sada kod ovakvih uzoraka kreneš u degustaciju i upoređenje, redom od one uhvaćene na 55 prema 68, i ne otkriješ ne samo razliku u kvalitetu nego i jedan novi svijet aroma u svakoj narednoj čašici, a stalo ti je do kvaliteta, onda moraš dobro razmisliti o slijedećem i to redom koji sam nabrojao.

Sorta i kvalitet voća, trenutak berbe, način prerade, uslovi fermentacije, kvalitet i održavanje kazana i način vođenja destilacije. Ako ti je sve navedeno samo solidno i prosječno, sigurno ćeš biti u poziciji iz uvodnog dijela teksta.

Ne treba ti niko davati odgovor na tvoje pitanje, i ništa savjetovati, sam probaj, uporedi i odluči.“

rakija od grožđa

 

Ракија од грожђа

Prilikom destilacije sirovine radi dobijanja sirove meke rakije, kazan se puni 65-70% od njegove zapremine. Otpražnjeni prostor u kazanu od oko 30% је neophodan kako ne bi došlo do kipljenja sadržaja kada sirovina počne da ključa. Ukoliko se destilišu sirovine jako sklone penušanju (npr. vinski talog), tada ih treba sipati samo do polovine zapremine kazana. Guste tečnosti (talog od vinskog kvasca), komina grožđa, kljuk kruške, i sl. razblažiti sa 20-30 litara vode, a po potrebi i više. Prevreli kljuk treba, pre sipanja u kazan, izmesati kako ne bi čvrsti i tečni deo bili relativno odvojeno destilisani (opasnost od zagorevanja čvrstih delova!). Sirovine koje sadrže relativno malo alkohola, kao npr. prevrela komina grožđa ili voćna komina (ukoliko se izdvajalo voćno vino ostaje voćna komina), mogu se razblaživati sa oko 20% mekom rakijom (umesto vodom) koja se dobija prethodnom destilacijom komine. Razblaživanje vodom je neophodno kada se destiliše tzv. kapa (klobuk), koji sačinjavaju uglavnom čvrsti delovi kljuka, talog kace ili, ukoliko se za previranje upotrebe loši sudovi, pa tečnost iscuri i ostane sama gustina.

Pre nego što se otpočne sa destilacijom prevrelog kljuka, obično se odbaci jedan sloj kape sa površine, jer је sasušen, ukiseljen ili plesniv. Iako se prevreli kljuk u kazanu razblažuje vodom, preporučuje se sipanje na dno kazana ispod rešetke (ukoliko je kazan ima) oko 5-6 litara vode, u zavisnosti od zapremine kazana. Rešetke mogu biti od bakra, obično su ispupčene, ili imaju nogice koje ih izdižu od samog dna kazana. Izbušene su kako bi tečnost iz kljuka mogla da prolazi, a čvrsti delovi da se zadrže da ne bi pali na dno. Rešetka može da se načini od drveta. Ukoliko kazan nema ugrađenu mešalicu, a ne raspolaže ni rešetkom koja zadržava čvrste delove kljuka da ne padnu na dno presipanja kljuka, na dno kazana se mogu postaviti zreli lastari vinove loze, kojima se imitira rešetka.

Na dno kazana bez mešalice i rešetke može se staviti i sloj slame, pritisnute ciglom, ili sloj peska.

Kada se u kazan nalije propisana količina kljuka, postavlja se kapak, spojna cev od kapka do hladionika i potom oblepe sva sporna mesta ilovačom (glinom), umešenim testom ili mekinjama, ili se naliva voda oko spojnih mesta ukoliko je predviđeno konstrukcijom aparata. Ovo je neophodno da ne bi došlo do gubitka alkoholnih para, koje se oslobađaju tokom destilacije. U hladionik (tabarku) naliva se hladna voda i za sve vreme destilacije uvodi se odozgo kroz levak ili gumenim crevom do dna rezervoara hladionika u kome je smešten kondenzator u obliku zmijaste cevi. Hladna voda potiskuje naviše, prema izlazu iz tabarke, toplu vodu. Zagrevanje kazana vrši se obično sagorevanjem drva u ložištu.

U novije vreme kazani manjih zapreminaj ( 10-80 litara) zagrevaju se butan-gasom preko plamenika koji na svome vrhu treba da imaju postavljenu izbušenu (perforiranu) rešetku koja širi plamen tako da ne dolazi do lokalnih pregorevanja kazana.

Postoje kazani koji se zagrevaju električnom energijom ili vodenom parom i kod njih praktično ne dolazi do zagorevanja sirovine koja se destiliše. U početku destilacije vatra treba da bude jača, a 5-10 minuta pre nego što proključa sirovina koja se destiliše treba je smanjiti kako ne bi došlo do kipljenja. To praktično znači kada je temperatura kljuka koji se destiliše 10-12°C ispod tačke ključanja, vatru treba smanjiti. Kada treba smanjiti vatru oseti se i po temperaturi kapka koja raste zbog pare koja se u njemu sakuplja i pred sam početak ključanja tečnosti u kazanu ruka se ne može držati na kapku zbog visoke temperature. Destilacija treba da se odvija polako i traje 2-3 sata. Hlađenje, tj. protok vode treba da bude takav da je hladionik (tabarka) u gornjoj trećini topao, u sredini jedva mlak, a u donjem delu hladan. Ukoliko želimo da dobijemo rakiju sa intenzivno izraženom aromom voćne vrste od koje potiče, tada nikako ne treba brzo da se destiliše. Koje će jačine biti destilat koji se pojavi na izlazu iz (tabarke) hladionika zavisi od sadržaja alkohola u sirovini koja se destiliše, kao i od konstrukcije samoga aparata za destilaciju.

https://agronomija.rs/2014/pecenje-rakije/

Rakija od jabuka

 

Rakija od jabuka (2,5-4% šećera)   

(širomjer za jabuku: 1004 – 1012)

jačina alkohola se često izražava u gradima. Preračunavanje se jednostavno može izvršiti pomoću jednakosti: 1 grad = 2.46 % vol. Rakija od 20 gradi ima oko 50 % vol.

*Za rakiju se koriste gotovo sve sorte jabuka, međutim, najbolji kvalitet dobija se od onih koje su bogatije šećerom, karakterističnom aromom i ukupnim kiselinama, a takve sorte su na primer: Delišes i Jonatan.Za pečenje kvalitetne rakije jabuke treba brati u punoj zrelosti kada imaju u proseku preko deset odsto šećera, dovoljno aromatičnih materija i ukupnih kiselina. Ukoliko su jabuke natrule ili blatnjave treba ih očistiti od truleži i dobro oprati. Pranjem se odstranjuju i štetni mikroorganizmi, bakterije i divlji kvasci, koje alkoholno vrenje mogu da usmere u neželjenom pravcu.

*Jabuke, zatim, treba iseckati ili izmuljati da bi se alkoholna fermentacija (vrenje) brže odvijala i šećeri u jabukama u potpunosti bili iskorišćeni. Manje količine mogu se drobiti tučkom, ili usitniti seckalicama za voće, a krajnje rešenje je ručno seckanje. Veće količine jabuka trebalo bi usitnjavati u specijalnim muljačama. Ako je dobijena količina suviše suva treba je razrediti dodavanjem mlake, ili hladne pitke vode. Komini od jabuka, posebno ako je hladnije vreme, trebalo bi dodati 20 grama selekcionisanog ili pekarskog kvasca za podsticanje vrenja.

*Vrenje komine od jabuke, na temperaturi od 18 do 20°C, traje dve do tri nedelje, a pri nešto višim temperaturama desetak dana. U prvoj fazi vrenja poželjno je više puta a kasnije jednom ili dva puta dnevno kominu dobro promešati. Završetak vrenja utvrđuje se vizuelno, ili još bolje pomoću širomera.Kod loše vođenog vrenja moguća je pojava sirćetne kiseline, koja može da prekine vrenje. Ona se može neutralisati dodavanjem 750 grama kalcijum-karbonata, ili 500 grama gašenog kreča, koji se predhodno rastvori u vodi i uz intenzivno mešanje doda komini. Mehurići koji se stvaraju dodavanjem ovih supstanci nestaće onda kada i kiseline u komini. Komina iz koje su odstranjene kiseline sklona je kvarenju, pa treba voditi računa da temperatura pri vrenju ne pređe 20 stepeni, a po završetku vrenja kominu treba odmah peći. Ako se pečenje rakije ipak kraće odlaže, vrione sudove treba dopuniti, površinu komine posuti konzervansom i sudove hermetički zatvoriti.

*Destilacija prevrele komine obavlja se oprezno, jer zbog većih sadržaja suvih materijja može lako da zagori. Prvom destilacijom izdvaja se sav alkohol, a redestilacijom (prepekom), uz izdvajanje nepoželjnih sastojaka (metanola i patoke) dobija prečišćen, pojačan destilat, čija se konačna jačina kasnije formira dodavanjem destilovane vode.

U zavisnosti od sorti jabuka, od sto kilograma komine može da se dobije od 8 do 10 litara rakije jačine 50 odsto alkohola. Jabuka bi trebalo da odleži u hrastovim buradima, a služi se rashlađena.

                                           INDIKATOR VRENJA KOMINE

Indikator vrenja komine je sprava kojom se određuje završetak vrenja voćne komine.

Kako bi započeli pečenje rakije neophodno je da sav šećer u komini prevre u alkohol. Ako šećer nije prevrio dobiće se manje rakije. Naučna ispitivanja su pokazala da trenutak destilacije prevrele voćne komine značajno utiče na kvalitet rakije. Rakije od kasnije destiliranih komine imale su lošiji hemijski sastav i ocenjene su nižim ocenama ukusa od rakija kod kojih je komina destilirana odmah po završetku alkoholnog vrenja.
Da bi se poboljšao kvalitet rakije neophodno pravilno odrediti završetak vrenja voćne komine.

UPUTSTVO ZA UPOTREBU

Pre upotrebe indikator vrenja i menzuru dobro oprati toplom vodom i osušiti čistom mekom krpom.  Vrlo je važno da indikator bude čist jer ostaci osušenog alkohola i šećera utiču na tačnost merenja.

Promešati kominu u posudi, uzeti količinu od 1/2 litra i procediti je da bi se odvojili čvrsti delovi i grube čestice iz tečnosti. Proceđenu tečnost dobro promućkati da se ona oslobodi ugljen-dioksida (Mućkanjem tečnosti se stvara pena i oslobađaju se mehurići gasa).

Tečnost polako uliti u menzuru od 500 ml.

Suv indikator polako spustite u tečnost držeći ga za uži kraj. Indikator mora slobodno da pliva u menzuri, ne sme da dodiruje dno ili zidove. Sačekajte da se tečnost potpuno umiri (na zidovima indikatora ne sme da bude mehurića vazduha).

Na skali očitati vrednost šećera u Oechsle-ovim stepenima (skala 0-40 oOe). Pri očitavanju vrednosti linija oka mora biti u nivou površine tečnosti.

 

Napomena: Indikator vrenja komine je baždaren na temperaturu od 20oC, pa merenje treba da se vrši na toj temperaturi tečnosti. U slučaju odstupanja od ove temperature potebno je izvršiti korekciju na sledeći način:

za svaki 1°C iznad 20°C vrednosti dodaje se 0,2 °Oe

za svaki 1°C iznad 20°C od očitane vrednosti oduzima se 0,2 °Oe

Vrenje komine je završeno ako se vrednosti nalaze u sledećim intervalima:

jabuka                            4-12 °Oe

kruška                           6-16 °Oe

kruška vilijams            10-16 °Oe

trešnja                          12-20 °Oe

šljiva                            16-20 °Oe

malina                              4-8 °Oe

Održavanje:  Nakon upotrebe alkoholometar operite toplom vodom i osušite ga čistom mekom krpom.

Alkoholometar

Uputstvo za upotrebu alkoholometra

Orijentacioni merač alkohola - rakijaš je sprava kojom se određuje zapreminski (u procentima) udeo alkohola u mešavinama alkohola i vode i bistrim alkoholnim  destilatima. Pod ovim podrazumevamo alkoholna pića u kojima je udeo šećera mali.

Naime, pošto merač alkohola radi na bazi upoređivanja gustine tečnosti i gustine alkohola, dodatni šećer i druge supstance promeniće gustinu tečnosti, i uticati na tačnost merenja. Zato merač alkohola ne može tačno da izmeri količinu alkohola u likerima i obojenim pićima (viski. konjak itd.)

Merač alkohola pokazuje najtačnije vrednosti pri merenju bistrih rakija (šljivovica, lozovača) i svih drugih mešavina alkohola i vode.

Uputstvo:Vrlo je važno da merač alkohola bude čist. Ostaci osušenog alkohola i šećera na meraču menjaju njegovu težinu i utiču na tačnost merenja. Alkoholmetar i menzuru pre i posle upotrebe treba dobro oprati toplom vodom i osušiti čistom mekom krpom.

Sipajte uzorak destilata (rakije) u menzuru, poklopite otvoreni deo menzure i nekoliko puta je protresite da se tečnost dobro izmeša. Sačekajte da mehurići u tečnosti nestanu. Suv alkoholmetar polako spustite u tečnost držeći ga za uži kraj. Merač mora slobodno da pliva u menzuri (ne sme da dodiruje dno ili zidove posude). Sačekajte da se merač alkohola potpuno umiri (na zidovima merača ne bi smelo biti mehurića vazduha).

Linija oka mora biti u nivou površine tečnosti.

Na papirnoj skali očitajte izmerenu vrednost u zapreminskim procentima alkohola (vol.%) ili gradima.

 Alkoholmetar je baždaren na 20ºC. To znači da merenja treba vršiti na toj temperaturi tečnosti. Ukoliko temperatura tečnosti odstupa od 20ºC korekciju očitane vrednosti izvršimo prema tabeli priloženoj u uputstvu ili na sledeći način: za svaki ºC iznad 20ºC od izmerene vrednosti oduzimamo 0,37 vol.% alkohola, dok za svaki ºC ispod 20ºC izmerenoj vrednosti dodajemo 0,37 vol.% alkohola.

Zašto je bitno znati temperaturu merene tečnosti?

Merač alkohola je sprava koja deluje na principu gustine tečnosti. Što je tečnost toplija ona je ređa, pa merač alkohola tone dublje. Hladnije tečnosti su gušće, pa alkoholmetar manje tone.

Temperaturu uzorka destilata možete da izmerite termometrom za merenje temperature tečnosti. Pomoću alkoholmetra sa termometrom možete praktično i tačno da izmerite temperaturu destilata istovremeno sa merenjem njegove >>jačine<<.